Kundtova cijev

Crtež iz Kundtova originalnog djela iz 1866. Annalen der Physik, pokazujući Kundtovu cijev (slike 6 i 7 na vrhu) i uzorci sitne prašine (slike 1, 2, 3, 4).
Moderni oblik Kundtove cijevi.
Moderni oblik Kundtove cijevi.

Kundtova cijev je mjerni instrument kojim se akustični stojni valovi koje proizvodimo kod svih muzičkih instrumenata mogu učiniti vidljivim. To je staklena cijev zatvorena na objema krajevima čepovima, a na jednom čepu je pričvršćen stakleni štap. Ako stakleni štap trljamo mokrom krpom, nastat će longitudinalno titranje štapa pa ćemo čuti visoki ton. Ti se valovi prenose na zrak ili na neki drugi plin u cijevi i nastaje stojni val zbog refleksije (odbijanja zvučnih valova) na gornjem čepu. Pri tom razmak čepova mora biti takav da uz gornji čep nastaje čvor, a uz donji, na kojem je pričvršćen štap. Stavimo li u cijev sitnu prašinu, ona će se skupljati u čvorovima, a u trbusima razrijediti. Kako je razmak između čvorova pola valne duljine λ/2, lako možemo izračunati frekvenciju f zvuka koga proizvodi stakleni štap, i to prema izrazu:

gdje je: v - brzina zvuka u plinu koji je u cijevi, af - frekvencija.

Želimo li izračunati brzinu zvuka u nekom plinu, stavimo ga u tu cijev umjesto zraka. Frekvencija staklenog štapa je ista kao i prije, samo je valna duljina u plinu druga. Poznajemo li brzinu zvuka u zraku, i izmjerimo valnu duljinu u zraku i plinu, onda se brzina zvuka u plinu izračuna iz razmjera:[1]

  1. Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.

Developed by StudentB